Autokrate širom sveta razvile su sistem koji, naizgled, radi besprekorno. Kombinacija represije, propagande i gušenja opozicije uglavnom bude dovoljna da se njihova vlast nikad ne dovede u pitanje. A onda, jedan od njih izbornu noć dočeka tako što je morao da prizna poraz.

Za izraz lica Aleksadnra Vučića te večeri zaslužna je grupa mladih, koja je u jednoj maloj balkanskoj zemlji pokrenula proteste, zatražila izbore a na njima kandidovala ljude kojima šira javnost ni imena ne zna. I takvi su – pobedili.

"Napravio je najcrnje stranice srpske istorije i tako će biti zapamćen. Nikad više takve Srbije neće biti", rekao je igrajući kolo u izbornoj noći, prvi na listi "Studenti pobeđuju" Ilija Srdanović.

Dok kolovođa nastavlja da igra, ceo svet priča o nesvakidašnjem demokratskom plesu koji je doveo do pobede.

"Nešto neverovatno se desilo u Srbiji. Njihov dosadašnji vođa Aleksandar Vučić svrgnut je posle dvanaest godina na vlasti. Ali njegova opozicija nisu bili obični politički kandidati, već studentski pokret bez vođe, koji je, opet, bio vrlo disciplinovan", izveštava Gardijan.

"Pre dve godine, ova grupacija nije ni postojala. Danas su pocepali više od decenije političke dominacije", navodi britanski Kanal 4.

Dok u Evropi traju nasilni protesti bez preteranog uspeha, u jednoj zemlji istorijski poznatoj po ratovima desila se – mirna promena vlasti.

Filmskim rečnikom – dok Švaba i Francuz rukama, Srbin olovkom – boc, i eto promene.

Borba protiv "opasnog autokrate"

"Vodili su borbu protiv jednog opasnog autokrate, koji je imao pod kontrolom gotovo sve nacionalne medije, sve kriminalne i partijske strukture i ja mislim da ovo nikad nije viđeno pre 25. oktobra. Ovo je istorijski trenutak ne samo za Srbiju, nego za pojam demokratije", smatra istraživač Italijanskog instituta za međunarodne političke studije (ISPI) Đorđo Frušone.

Čak i jedna od najvećih svetskih stručnjakinja za društvene pokrete, horizontalnu organizaciju i demokratske inovacije takav model naziva – istorijskim presedanom.

"Organizaciona infrastruktura se razlikuje od većine slučajeva sa kojima sam se ranije susretala, iako je reč o pokretima koji su nastali kao pokreti bez vođe, autonomni i horizontalno organizovani. Razlika je u tome što su stvari podigli na novi nivo – na nivo parlamentarne politike, i to, čini se, bez organizacione infrastrukture", naglašava profesorka globalnih studija na Univerzitetu Arhus Kristina Flešer Fominaja.

Studentska lista još uvek ne otkriva karte, pa birači nisu znali čak ni za kakvu spoljnu politiku su glasali. Italijanskom istraživaču ni to nije sporno – jer mu je poznato da u Srbiji ljudi podržavaju i Zapad i Istok.

"To znači da je ipak pravi sažetak srpskog društva i srpske politike do sada. Tako da ne vidim u tome veliki problem, i siguran sam da će spoljna politika biti definisana kao ishod nekih unutrašnjih dogovora", naglašava Frušone.

Ali kakvih dogovora? Još uvek je nejasno ko će državne odluke donositi – studenti na plenumima ili izabrani predstavnici građana.

"Naši mandati biće u vašim rukama! U rukama naroda", rekao je Srdanović na mitingu 22. oktobra na Slaviji.

Horizontalni pokreti kroz istoriju su činili izvanredne stvari, podseća profesorka Fominaja, ali ukazuje i na pravilo koje važi za sve – neformalne hijerarhije se pojave čak i kad niko ne želi vođu. Pokret je do pobede stigao bez šefa, ali hoće li moći da vlada bez njega?

"Kada ti ljudi budu izabrani, preuzimaju određeni nivo moći i odgovornosti, kao i određene nadležnosti. Pokret tu moć zapravo prenosi na druge ljude. Njegova uloga tada postaje da vrši pritisak, usmerava ili vodi dijalog. Međutim, pošto članovi pokreta nisu sebe uvrstili na izborne liste, oni na neki način kockaju – time što svoj politički pokret poveravaju drugim ljudima", ističe Flešer Fominaja.

Sama izborna pobeda trasirala je kurs države ka oslobađanju institucija i medija, smatra italijanski stručnjak. Tako da, kaže, i ukoliko dođe do neslaganja, sve će lakše ići kad država više ne bude zarobljena.

"Šta god bi se desilo sutra i u samom pokretu studenata, to će biti čin same demokratije koja će raditi svoj posao", dodaje Flešer Fominaja.

Do tad, kaže, svet bi trebalo da izučava šta se desilo u Srbiji 2026. godine.