Spor između sudije i glavnog urednika Informer TV pred sudom u Kragujevcu
Prema dostupnim informacijama, pred Osnovnim sudom u Kragujevcu vodi se postupak po tužbi sudije Nenada Bakovića protiv glavnog urednika Informer TV Dragana J. Vučićevića, zbog objavljivanja fotografije sudije na društvenim mrežama i u medijskom sadržaju.
U tužbi se navodi da je objavljivanjem fotografije, na kojoj sudija nosi majicu sa natpisom „Pumpaj“, kao i njenim naknadnim komentarisanjem u javnom prostoru, došlo do povrede prava ličnosti i nanošenja nematerijalne štete.
Iz suda za sada nije zvanično saopšteno da li je izdat nalog za hapšenje ili je reč o redovnoj procesnoj radnji u okviru postupka, poput poziva na saslušanje ili dostavljanja sudskog poziva.
Dragan J. Vučićević se ovim povodom obratio javnosti, navodeći da postupak doživljava kao pritisak na medije i ograničavanje slobode novinarskog rada.
Pravni stručnjaci ističu da će sud u ovom slučaju morati da razmotri balans između slobode izražavanja i prava na zaštitu privatnosti i ugleda, što je česta tačka spora u savremenim medijskim postupcima.
Postupak je u toku, a više informacija očekuje se nakon zvaničnih saopštenja nadležnih institucija.
Kako režimski mediji menjaju narativ vesti i prave propagadnu:
1. Konstrukcija neprijatelja („blokader“ kao etiketa)
Upotreba termina „blokader“ uz ime sudije nije informativna, već diskreditaciona.
Termin nema pravnu, već isključivo političku i propagandnu funkciju.
Efekat na publiku: Sudija se ne predstavlja kao nosilac pravosudne funkcije, već kao politički akter. Sudski postupak se unapred delegitimiše kao politički motivisan.
Manipulacija: Zamenjuje se institucionalni identitet (sudija) ideološkim identitetom (neprijatelj režima).
2. Zamena teza: od prava ličnosti do „napada na slobodu medija“
Suština postupka: tužba zbog navodne povrede prava ličnosti (fotografija + komentar).
Narativ koji se plasira:
„hapšenje novinara“
„zastrašivanje medija“
„pritisak na slobodu govora“
Manipulacija: Radi se o klasičnoj zameni teza – privatno-pravni ili procesni spor se prikazuje kao sistemski obračun sa medijima.
3. Dramatična formulacija bez činjenica
Izraz: „Sud u Kragujevcu izdao je nalog za hapšenje“
Nije precizirano: da li nalog postoji, kog je pravnog oblika, da li je uopšte reč o hapšenju ili procesnoj meri.
Manipulacija: Upotreba najteže moguće pravne formulacije bez dokaza služi za: podizanje tenzije, stvaranje osećaja vanrednog stanja, mobilizaciju publike.
4. Sugestivna interpunkcija i ironija
Upotreba: uskličnika, navodnika oko „nemerljiva šteta“, retoričkih pitanja.
Efekat: podsmeh prema tužbi, relativizacija prava na zaštitu ugleda, podsvesno navođenje publike da presudi pre suda. Ovo je emocionalna manipulacija, ne informisanje.
5. Personalizacija sukoba: „on protiv svih“
Narativ se gradi oko ličnosti:
„glavni urednik“
„hrabri novinar“
„sudija–blokader“
Institucije (sud, zakon, procedure) se brišu iz priče.
Manipulacija: Publika se ne poziva da razume pravni proces, već da se identifikuje sa „žrtvom“.
6. Preventivno osporavanje presude (šta god da sud odluči)
Ako sud presudi protiv Vučićevića: biće „dokaz političkog progona“.
Ako presudi u njegovu korist: biće „pobeda slobode medija“.
Manipulacija: Sud se unapred delegitimiše, a ishod se tumači isključivo ideološki.
7. Premeštanje odgovornosti na „blokadere“
Time se: individualni spor pretvara u kolektivnu krivicu, protesti i građanski otpor predstavljaju kao pretnja poretku, javnost usmerava protiv konkretne društvene grupe. Ovo je klasična strategija proizvodnje unutrašnjeg neprijatelja.
Ova vest nije informativna, već propagandna konstrukcija sa sledećim ciljevima: diskreditacija pravosuđa, kriminalizacija političkih neistomišljenika, zaštita režimskih medija od svake odgovornosti, stvaranje atmosfere opsade i ugroženosti.
Ne radi se o slobodi medija, već o pokušaju da se izuzme odgovornost za sadržaj kroz političku dramatizaciju.