Foto: Fronteiras do Pensamento/Greg Salibian / Wikimedia Commons / CC BY-SA 2.0

Posle svrgavanja autoritarnih režima, pro-demokratski pokreti u mnogim zemljama nisu uspeli da uspešno upravljaju državom i tako omogućili autokratama da se vrate na vlast – upravo u tome je i najveći izazov za Studentsku listu posle pobede na izborima 25. oktobra, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Insajder Frensis Fukujama, američki politikolog i profesor na Univerzitetu Stenford. Autor čuvene teze o “kraju istorije” smatra da bi zato pokret koji su vodili studenti trebalo da se reformiše u političku stranku i uspostavi hijerarhiju koju do sada nije imao.

Posle svrgavanja autoritarnih režima, pro-demokratski pokreti u mnogim zemljama nisu uspeli da uspešno upravljaju državom i tako omogućili autokratama da se vrate na vlast – upravo u tome je i najveći izazov za Studentsku listu posle pobede na izborima 25. oktobra, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Insajder Frensis Fukujama, američki politikolog i profesor na Univerzitetu Stenford. Autor čuvene teze o “kraju istorije” smatra da bi zato pokret koji su vodili studenti trebalo da se reformiše u političku stranku i uspostavi hijerarhiju koju do sada nije imao.

Fukujama je bio jedan od potpisnika peticije kojom su akademci u SAD podržali studentski pokret u Srbiji. Pratio je razvoj pokreta, ali i poteze sad već bivšeg režima o čemu je pre izbora moderirao i diskusiju na Stenfordu. Baš zato što je bio upoznat sa svim dešavanjima, na početku razgovora kaže da je bio prilično iznenađen rezultatima izbora u Srbiji.

“Moji prijatelji u Srbiji, koji su bili naklonjeni Studentskoj listi, upozoravali su da bivši predsednik ima kontrolu nad medijima, izbornim procesom, da je bio uspešan u manipulisanju prethodnim izborima. Niko istinski nije verovao da će studenti da pobede, odnosno verovalo se da će dobiti više glasova, ali da će Vučić na kraju opet manipulisati rezultatom i proglasiti pobedu. Nije me iznenadila samo pobeda studenata, već i to što je on tako brzo priznao poraz. I ono što me je zabrinulo kod te brzine je njegova potencijalna kalkulacija da će Studentska lista doći na vlast, ali da neće moći efikasno da vlada zbog ljudi u sistemu koji ostaju povezani sa bivšim režimom. I da će za godinu, dve doživeti neuspeh koji će njemu omogućiti povratak. Ne znam da li je to moguće, ali me brine", kaže Fukujama.

Od početka ste podržavali studente i govorili da je taktika da idu bez lidera – pametna. Međutim, nedavno ste napisali da bi to mogao biti i izazov, jer je pitanje ko će sada da vodi vladu. Da li je bilo nekih sličnih iskustava u drugim zemljama koje su to pitanje uspešno rešile?

Fukujama: Slična situacija se dešavala u Egiptu tokom Arapskog proleća kada su mladi ljudi vodili jedan veoma decentralizovani pokret i uspešno smenili predsednika Mubaraka. Ono što se nije dogodilo je njihova tranzicija od pokreta civilnog društva do političke partije. Koliko mogu da vidim u Srbiji, ali i u nekim drugim zemljama, političke partije su veoma nepopularne. Ali partije postoje iz određenih razloga. U Egiptu taj prelaz nije bio ostvaren, predstavnici civilnog društva nisu uspeli da postave kompetitivne pojedince koji bi uspešno vodili novu demokratsku vladu. I kao rezultat, dobro organizovano Muslimansko bratstvo je preuzelo. Mislim da je dobro poređenje i sa Mađarskom gde je Peter Mađar dobio većinu tako što je napravio koaliciju različitih partija, sa jasnom hijerarhijom. Da on nije bio na liderskoj poziciji, verovatno ne bi ni dobili izbore. Takođe, uspeo je da objedini sve te različitosti pod svojim vođstvom. Tako nešto bi bilo važno da se desi i u Srbiji.

Je l' to onda znači da Studetnska lista treba da pozove i političke partije u vladu, bez obzira na to što su birači poslali jasnu poruku šta misle o njima?

Fukujama: Ne mislim da je uvođenje stranaka prioritetno. Studentska lista mora sama da se transformiše u političku partiju i da uspostavi hijerarhiju. Imaće premijera, i mora da sastavi celu vladu od ljudi koji su kompetentni da obavljaju ministarske poslove. Mislim da ne treba da uvodi cele partije u koalciju, posebno ne u trenutku dok još nije stranka, ali može da razmisli o pojedincima jer je potrebno znanje za određene poslove. Potrebno je brzo izgraditi taj kapacitet za upravljanje, a to može da bude problem. U ovom trenutku, ipak, najvažnije je da Studentska lista napravi svoju unutrašnju strukturu.

Istog dana kada su bili izbori u Srbiji, glasalo se i u Brazilu gde je izgubio desničarski kandidat Flavio Bolsonaro. Deset dana kasnije, demokrate u Americi su pobedile na međuizborima sa velikom razlikom uglavnom zbog neopularnih politika Donalda Trampa. Da li možemo da govorimo o globalnom trendu odbacivanja politike autokrata i desnih populista?

Fukujama: Da. Rekao bih da vidimo trend rastućeg otpora ovim autokratskim liderima. Desilo se u Poljskoj pre tri godine, pa u Mađarskoj ove godine, i zaista je impresivno da vidimo ovoliki broj zemalja koje se tome opiru. Autoritarne vlasti gube na popularnosti, ljudima se ne dopada kako vladaju i rešili su da ih smene.

A šta treba sada da se desi – ili šta ne sme da se desi – kako se autokrate ne bi vratile na vlast?

Fukujama: Najvažnija stvar je da ovi opozicioni pokreti nauče kako da upravljaju državom. Do sada su se samo suprotstavljali autokratama, a sada kada su dobili vlast – treba da nauče šta s njom da rade. To znači i mnogo običnih stvari koje se uglavnom uzimaju zdravo za gotovo – da se redovno odnosi smeće, da se čiste ulice, da i zimi ima dovoljno struje. Za ljude koji nemaju iskustva, to može biti težak zadatak. Zato je važno da se postave ljudi koji imaju znanje, iskustvo, koji mogu da vode vladu. I to nije lako. A ako ne uspete u tome, lako može za dve-tri godine ponovo autokrata da dođe na vlast.

"Tramp, kao i Vučić, ne voli da ga sputavaju zakoni"

Borba protiv korupcije bila je jedna od centralnih tema kampanje i u Srbiji, ali i u Americi. Uz uvažavanje svih razlika – da li vidite još sličnosti kod ovih izbora?

Fukujama: Jedan od glavnih izvora je sličnost između Vučića i Trampa. Obojica ne vole vladavinu prava, ne žele da ih sputavaju ustav i zakoni, hoće da vladaju dekretom. Ali, institucije u Americi su jače nego u Srbiji i zato je Tramp više ograničen u onome što želi da sprovede. Vučić je bio na vlasti 14 godina i za to vreme je uspeo da korumpira mnoge inistuticije – sudstvo, policiju. Tramp je sve to isto hteo da radi, kao i da manipuliše rezultatima izbora, ali zbog reakcije institucija na kraju to nije uspeo.

Utisak je i da se u obe zemlje biračko telo ujedinilo na ovim izborima, da je prevazišlo duboku polarizaciju koju su i Tramp i bivši režim u Srbiji održavali. Da li je to samo trenutna reakcija ili je nešto trajnije?

Fukujama: To ima veze sa izmenama u strukturi društva. U poslednjih 50 godina u mnogim zemljama levičarske partije, koje su zastupale radničku klasu ili pokrete, pretvorile su se u partije u kojima dominiraju obrazovani, stručni ljudi koji uglavnom žive u velikim gradovima. Ako pogledate u SAD, Britaniju, Nemačku videćete da podela postoji između obrazovanih, urbanih levičara i desnih populista koji dolaze iz manjih sredina. I te podele će opstati nevezano za izbore, jer su više kulturološkog tipa. Ali, u Srbiji to nije bio problem jer nije sve ostalo na univerzitetima. Studenti su išli i po selima, ljudi su imali priliku da ih vide i to je pomoglo u stvaranju široke koalicije glasača. U Americi se ujedinjenje desilo na osnovu loše alternative koju je predstavljao Tramp. I kada je tako, prevazilaze se podele.

Interesantne su i paralelne veze koje je bivši predsednik Srbije razvijao sa američkim desničarskim organizacijama i medijima. Kulminacija toga je bila najava Konferencije konzervativne političke akcije (CPAC) da otvara ogranak na Balkanu u novembru, pa je to odložila 27. januar sledeće godine. Da li mislite da će američka desnica pomoći Vučiću da ostane politički relevantan?

Fukujama: Neki ljudi bliski Trampu bili su umešani u dešavanja na Balkanu – poput Ričarda Grenela, ili savetnika predsednika koji su radili za Republiku Srpsku. Ali, ja sumnjam da konzervativci istinski razumeju vaš deo sveta, niti imaju dobro uporište za svoju politiku u većem delu Evrope. Jer i Tramp deluje vrlo toksično. Videli ste da su se i Marin le Pen u Francuskoj i Najdžel Faraž u Velikoj Britaniji distancirali od njega. Evropljanima on deluje kao američki imperijalista. Hteo je da uzme Grenland na silu. Teško da će u tim okolnostima Evropljani biti voljni da “kupe” Trampov politički stil. Želim da istaknem i da ti desničarski konsultanti koji daju savete na Balkanu, to rade za novac, što je i Trampova karakteristika. Fokus vladavine mu je sopstveni ekonomski interes i to je izvor velike korupcije, pa stoga i nepopularnosti.

Da li bi takav spoljnopolitički stil mogao da ode zajedno s Trampom 2029. godine? Imamo i novu vladu u Srbiji, možete li da pretpostavite kako bi stvari mogle da se razvijaju?

Fukujama: Verovatnoća da demokrata dobije Belu kuču 2028. godine je značajno skočila pa će sigutno i spoljna politka biti mnogo drugačija. Tramp je autoritarni lider i voli sebi slične. Mislim da on lično ne vidi nikakvu korist za sebe u vladi koju vodi Studetnska lista. Ali, ne zaboravite i da je predsednik SAD veoma nepopularan što će verovatno podstaći umerene republikance da rade stvari sa kojima se možda Tramp i ne slaže. Većina Amerikanaca želi demokratiju, kod kuće ili negde napolju, u Srbiji. Tramp je u tom smislu anomalija i ne verujem da njegov stav deli veći deo republikanaca.

I za kraj, želim da Vas pitam o novoj knjizi. Pre više od 30 godina proslavili ste se tezom o “kraju istorije”, odnosno o liberalnoj demokratiji kao vrhuncu ideološkog razvoja i najboljem poretku za čovečanstvo. Nedavno ste objavili memoare u kojima se osvrćete na tu tezu i pišete gde ste možda grešili. I šta ste zaključili?

Fukujama: Najpre sam želeo da kažem da ljudi nisu pročitali prvu knjigu do kraja – jer u poslednjih pet poglavlja objašnjavam kako demokratija u budućnosti može da se uruši. Nije mi bila namera da proglasim trijumf demokratije u celom svetu i da kažem da nema izazova. Jedna od teza koju zastupam je važnost upravljanja državom u savremenom dobu, to je jako značajno za uspeh demokratije. A mnoge pro-demokratske grupe ne shvataju to dovoljno ozbiljno, u Egiptu, Ukrajini. Ima tu još teza koje obrazlažem, ali rekao sam i izdavaču – ovo je poslednja knjiga koju pišem i tu ću sve da sumiram.