Ne bi bilo preterano reći da su rezultati izbora za Kongres u novembru 2026. godine izazvali pravi politički zemljotres u SAD. Ovaj politički potres snažno se osetio ne samo u Sjedinjenim Državama već i u regionu i širom sveta. Postojeća politička ravnoteža u najvećoj svetskoj sili potpuno je preokrenuta.

Šamar koji su američki birači udarili arogantnom predsedniku, koji je neprestano lagao, nije pokazivao poštovanje prema opoziciji, govorio nepromišljeno i postupao suprotno sopstvenim obećanjima, dočekan je sa radošću i olakšanjem u različitim delovima sveta, dok su strahovanja ljudi za budućnost donekle splasnula.

Hoće li Trampova podrška u Latinskoj Americi oslabiti?

Smatram da će dve zemlje izvan SAD koje će najviše biti zadovoljne pobedom demokrata biti Iran i Kuba.

Pripadam onima koji veruju da će Tramp, nakon što je dobio politički šamar, dvaput razmisliti pre nego što ponovo napadne Iran. Takođe mislim da ne bi bilo pogrešno reći da je vojna operacija protiv Kube sada skinuta sa dnevnog reda.

Ako ostavimo po strani ove dve zemlje, Trampov poraz najviše će se odraziti na države Latinske Amerike, a talas podrške Trampu, koji je u regionu jačao tokom poslednje dve godine, počeće da jenjava.

Ograničenost uticaja ovog arogantnog predsednika u regionu već je pokazao poraz desničarskog predsedničkog kandidata Flavija Bolsonara na izborima u Brazilu.

Ljudi na ulicama znaju da je liderima dve susedne zemlje, Klaudiji Šajnbaum i Marku Karniju, veoma drago zbog političkog šamara koji je Tramp dobio.

„Tramp ušao u svoju ‘fazu debelog Elvisa’“: Šta se može očekivati od predsednika SAD u preostale dve godine mandata?

Monroova doktrina preimenovana u Donroovu doktrinu

Oni koji proučavaju međunarodne odnose sigurno se sećaju Monroove doktrine. Reč je o čuvenom upozorenju koje je predsednik Džejms Monro još u 19. veku uputio evropskim silama, poručujući im da se ne mešaju u poslove američkog kontinenta.

Iza tog upozorenja stajala je težnja SAD da uspostave dominaciju nad čitavim američkim kontinentom.

Nakon stupanja na dužnost, predsednik Donald Tramp pojačao je pritisak na latinoameričke zemlje u vezi sa izborima, ekonomijom, ilegalnim migracijama i trgovinom drogom. Pretio je državama, poput Paname i Perua, koje su prihvatale kineske investicije u regionu.

Praktično se direktno mešao u izbore, doprinoseći dolasku krajnje desničarskih lidera na vlast. U vojnoj operaciji oteo je venecuelanskog lidera i doveo ga pred sud u Njujorku.

Ovim potezima oživeo je Monroovu doktrinu staru dva veka i svoju težnju ka dominaciji ozvaničio pod nazivom „Donroova doktrina“.

Istorijski poraz na međuizborima u novembru dodatno će uzdrmati Donroovu doktrinu, a možda čak dovesti i do njenog kraja.

Iako je možda još rano tvrditi da su pobeda Luiza Inasija Lule da Silve i Trampov poraz na međuizborima zaustavili uspon krajnje desnice u Latinskoj Americi, nema sumnje da se razvoj događaja kreće u tom pravcu.

Najteži Trampov ispit u Latinskoj Americi biće Venecuela

Tramp će se sa svojim najozbiljnijim i najosetljivijim izazovom u Latinskoj Americi suočiti upravo u Venecueli.

Od nasilnog uklanjanja Madura sa vlasti, stvari se odvijaju relativno glatko. Međutim, ukoliko do 2027. godine ne dođe do vidljivog oporavka venecuelanske privrede i značajnog poboljšanja kupovne moći stanovništva, administracija Delsi Rodrigez verovatno će se suočiti sa ozbiljnim društvenim nezadovoljstvom.

S druge strane, opozicija, koja zahteva hitno raspisivanje izbora, neće sedeti skrštenih ruku. Pod vođstvom dobitnice Nobelove nagrade Marije Korine Mačado, koja se vratila u zemlju, pritisak na administraciju Delsi Rodrigez sve više će jačati.

„Svi putevi vode ka Putinu”: Trampov dogovor sa Rusijom izazvao pobunu i među republikancima

Mogu li američke naftne kompanije da ožive posrnulu venecuelansku privredu?

Poznato je, s druge strane, da se američki državni sekretar Marko Rubio zalaže za to da se pregovori koji se u Vašingtonu vode između administracije Delsi Rodrigez i opozicije što pre okončaju i da se izbori održe u razumnom roku.

Oživljavanje venecuelanske privrede povećanjem prihoda od izvoza nafte preko američkih energetskih kompanija, prenošenje koristi od toga na građane sa niskim primanjima i ublažavanje svakodnevnih teškoća predstavljaju zajedničke ciljeve Karakasa i Vašingtona.

Prilično je teško predvideti kakav će biti ishod Trampove strategije čiji je cilj da obezbedi pobedu poslušne administracije Delsi Rodrigez i tako dugoročno prepusti venecuelansku naftu u ruke američkih energetskih giganata.

Ne očekuje se da će poraz na međuizborima 3. novembra kratkoročno uticati na ovu strategiju.

Treba napomenuti i da kontrola nad venecuelanskom naftom nije ambicija i cilj samo republikanaca već i demokrata.

Šta se dogodilo u Paragvaju? Uhapšen predsednik blizak Trampu!

Želim da vam skrenem pažnju na činjenicu da je Santijago Penja, paragvajski predsednik koji je prošle nedelje smenjen odlukom parlamenta, bio „blizak saveznik“ i politički prijatelj Donalda Trampa.

Odluka Centralne banke da blokira račune banke Ueno, zbog toga što je njena imovina pala ispod propisanog nivoa adekvatnosti kapitala, izazvala je proteste. Penjino ranije učešće u vlasničkoj strukturi banke, kao i preusmeravanje javnih sredstava u tu banku, ocenjeni su kao zloupotreba položaja.

Svedočili smo njegovom odbijanju da podnese ostavku, zatim opozivu u parlamentu, a potom i hapšenju. Svi ovi događaji odigrali su se u roku od dva do tri dana.

Santijago Penja, čija je fotografija ispred tužilaštva objavljena u medijima, proizvod je međunarodnog finansijskog establišmenta i postojećeg poretka. Zar je iznenađujuće što je ovaj desničarski, konzervativni i neoliberalni predsednik blizak Trampov saveznik?

Reci mi ko su ti prijatelji i reći ću ti ko si.

Borba Haitija sa kriminalnim bandama se nastavlja

Od 2016. godine Haiti je najproblematičnija zemlja u regionu. Nakon ubistva predsednika Žovenela Moiza u leto 2021. godine, situacija se ubrzano pogoršava.

Veliki deo glavnog grada Port-o-Prensa, kao i glavne saobraćajnice u zemlji, nalaze se pod kontrolom kriminalnih bandi.

Kao krajnju meru, Savet bezbednosti UN odlučio je da na Haiti pošalje Međunarodne snage za suzbijanje bandi (GSF).

Ukoliko ove međunarodne snage, zajedno sa haićanskim bezbednosnim strukturama, uspeju da okončaju nasilje bandi, biće održani izbori i uspostavljen politički legitimitet vlasti. Od proleća 2024. godine upravljanje zemljom povereno je sedmočlanom Predsedničkom savetu.

Izbori najavljeni za ovu godinu, očekivano, ponovo su odloženi.

Očekuje se da će GSF, koje su do novembra 2026. godine brojale 1.600 vojnika, u narednim mesecima dostići broj od 5.500 pripadnika, ako Bog da.

„Potpuni poraz Trampove politike“: Sagovornici Danasa o pobedi demokrata na izborima za Kongres SAD

Autoritarni i popularni lider Najib Bukele okreće se Haitiju

U međuvremenu se dogodio zanimljiv razvoj događaja. Nakon što su kriminalne bande kidnapovale četvoricu salvadorskih vojnih stručnjaka, poslatih na ostrvo u okviru Međunarodnih snaga za suzbijanje bandi (GSF), predsednik Najib Bukele je, uz saglasnost haićanskih vlasti i predsednika Trampa, brzo poslao 2.000 vojnika na Haiti.

Da li će Najib Bukele, koji je u sopstvenoj zemlji razbio kriminalne bande i njihove pripadnike zatvorio u čuveni zatvor CECOT, uspeti da postigne sličan uspeh i na teritoriji druge države?

Reč je o čoveku koji je drugačiji tip lidera, nekonvencionalnom predsedniku. Popularni predsednik, koji je oštrim i kontroverznim metodama okončao vladavinu bandi u svojoj zemlji i uspostavio mir i spokoj, istovremeno je izložen ozbiljnim kritikama zbog svojih autoritarnih postupaka.

Ukoliko uspe da oslobodi Haiti od kriminalnih bandi, njegova slava proširiće se izvan Latinske Amerike i odjeknuti širom sveta.

Da li su SAD počele da prodaju naftu Kubi?!

Nema sumnje da je poraz Trampa na međuizborima obradovao kubansku vladu. Treba pomenuti i da je mogućnost vojne intervencije na Kubi stavljena po strani.

„EU je ta koja je Srbiji natovarila Vučića“: Bivši ambasador Turske u Beogradu o pobedi Studentske liste u Srbiji

Trenutno samo američke kompanije mogu da prodaju benzin i dizel-gorivo Kubi. Pošto se kubanska državna naftna kompanija CUPET nalazi na listi sankcionisanih subjekata, gorivo iz SAD prodaje se isključivo na benzinskim pumpama u privatnom vlasništvu.

To je prilično iznenađujuće, jer na Kubi ne postoje privatne benzinske pumpe. Očigledno je da su privatna lica ušla u naftni biznis tako što su zakupila benzinske stanice kompanije CUPET.

Ostaje da se vidi da li će se ove metode pritiska nastaviti ili će doći do ublažavanja naftnog embarga prema ostrvu. Na primer, da li bi Meksiko ponovo mogao da počne da isporučuje naftu Kubi?

Kuba se pod pritiskom SAD sve više izoluje

Najviše obeshrabruje činjenica da politiku „maksimalnog pritiska“ predsednika Trampa, čiji je cilj ekonomsko i političko gušenje Kube, podržava sve veći broj država.

Tokom godina koje sam proveo na Kubi (2012–2016), kada se o američkom embargu glasalo u Generalnoj skupštini UN, protiv njega je glasalo oko 188–190 zemalja, dok su SAD i Izrael ostajali potpuno izolovani.

Činjenica da je taj broj na glasanju krajem oktobra poslednji put pao na 130 veoma je zabrinjavajuća.

Ako se uzme u obzir da je 2025. godine protiv embarga glasalo 165 zemalja, videće se da je ove godine još 35 država okrenulo leđa Kubi.

Od balkanskih zemalja, samo su Srbija i Turska podržale kubansku rezoluciju. Čestitke Beogradu i Ankari!

Bosna i Hercegovina, Slovenija, Severna Makedonija i Mađarska, sledeći primer SAD i Izraela, glasale su protiv rezolucije, čime su pokazale da su na strani tlačitelja, a ne potlačenih.

Hrvatska, Grčka, Bugarska, Albanija i Crna Gora bile su uzdržane, čime su pokazale izvestan stepen naklonosti prema Vašingtonu.

Sramotno je što su demokratske evropske zemlje poput Nemačke i Holandije, pod pritiskom SAD, bile uzdržane.

„Nisam očekivao drugačiji stav od nacionalističke Vučićeve vlasti“: Bivši ambasador Turske u Beogradu o sahrani „kasapina Mladića“

Kuba je još 2017. trebalo da pređe na obnovljive izvore energije

Naravno, kubanska vlada snosi značajnu odgovornost za nestašicu električne energije i goriva u zemlji.

Iako su se prvi znaci energetske krize pojavili 2016–2017. godine, činjenica da je vlada Migela Dijaza-Kanela davala prednost investicijama u turizam, umesto ulaganjima u obnovljive izvore energije, jasno pokazuje nedostatak vizije i strategije.

U to vreme postojala je mogućnost prelaska na solarnu energiju kroz postizanje sporazuma sa Kinom, ali je ta prilika propuštena.

Broj turista koji posećuju Kubu pao je sa 4,2 miliona na 1,8 miliona prošle godine. Ove godine mogao bi da padne čak i ispod milion.

Čini se da ćemo i tokom 2027. godine nastaviti da saosećamo sa Kubom i njenim teškoćama.

Autor je bivši ambasador Turske u Beogradu

Stavovi autora ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.