Foto: AP Photo/Thibault Camus

Višenedeljnim nemirima i protestima u Francuskoj ne nazire se kraj. Poslednji veliki protest bio je juče, kada su na ulice izašli zaposleni u javnom sektoru, studenti, srednjoškolci, nastavnici, penzioneri i radnici iz privatnog sektora. Iza demonstracija stoje: visoki troškovi života, pad kupovne moći, osećaj sve veće socijalne nejednakosti i nepoverenje u institucije. Francusko društvo već godinama potresaju sukobi oko penzione reforme, poreske politike, budžetske štednje i položaja zaposlenih. I upravo su te teme bile u fokusu televizijske debate pet kandidata za predsednika Francuske u ponedeljak, a uoči izbora na proleće. Ima li u dogledno vreme rešenja za veliko nezadovoljstvo građana Francuske, i ko bi mogao da profitira od nezadovoljstva uoči izbora? O tome je za emisiju Svet i mi govorila Ana Otašević, novinarka Mondiplomatika iz Pariza.

Sagovornica Insajdera ocenjuje da je na jučerašnjim protestima u Francuskoj bilo manje ljudi nego 5. novembra, ali više nego na okupljanjima u subotu, 14. novembra. I ovog puta postoje velike razlike u procenama broja učesnika: policija navodi da se širom zemlje okupilo oko 150.000 ljudi, dok sindikati procenjuju da ih je bilo pola miliona.

Kao jedan od razloga za manji odziv, sindikati navode da zaposleni, posle dva meseca mobilizacije, više ne mogu sebi da priušte gubitak još jedne dnevnice.

Ipak, spremnost za proteste i dalje postoji, ističe Otašević, ali je sve teže održati isti intenzitet mobilizacije i usaglasiti oblike protesta koje različite grupe mogu da organizuju, kao i njihovu međusobnu koordinaciju. Upravo je to, prema njenoj oceni, trenutno glavni izazov.

„Sindikati smatraju da vlada nudi minimalne ustupke i da je reč o pokušaju da se dobije na vremenu“, kaže novinarka Ana Otašević.

Prema njenim rečima, zaposleni koji protestuju smatraju da ponuđene mere nisu dovoljne u odnosu na rast troškova života. Vlada najavljuje povećanje minimalne zarade za oko 24 evra neto mesečno, ali se veći deo tog povećanja zapravo odnosi na redovno usklađivanje sa inflacijom, koje je pomereno mesec dana unapred.

Otašević navodi da vlada najavljuje i mere za najslabije plaćene zaposlene u javnom sektoru, kao i razgovore sa sindikatima sredinom decembra.

„Sindikati traže povećanje osnovice od koje zavise plate u državnoj službi, ali i više zaposlenih i sredstava u školama i drugim javnim službama“, ističe Otašević.

Ona ocenjuje da će pravi test za vladu biti budžet za narednu godinu. Dok izvršna vlast insistira na smanjenju deficita, sindikati postavljaju pitanje ko će snositi teret mera štednje i traže da se preispita javna pomoć velikim kompanijama.

Za postizanje šireg kompromisa, kaže Otašević, vlada bi morala da promeni budžetske prioritete.

Protesti više utiču na teme predizborne kampanje nego na rejting kandidata

„Sada se jasnije vidi uticaj protesta na teme predizborne kampanje nego na rejting kandidata“, ocenjuje sagovornica Insajdera.

Prema njenim rečima, predstoji rasprava o budžetu, a šta će iz nje proisteći znaće se sredinom decembra. Ukoliko vlada ponudi ustupke, pritisak bi mogao da popusti, ali se to do sada nije dogodilo.

Otašević ističe da je izborna kampanja već u punom zamahu, dok socijalno nezadovoljstvo ostaje snažno i onda kada se broj učesnika na protestima smanji. Problemi zbog kojih su građani izašli na ulice, od teškoća u plaćanju računa do nedostatka nastavnika, ostaju prisutni i između protesta.

Kupovna moć, siromaštvo i stanje u javnim službama tako postaju glavne teme kampanje, što, prema njenoj oceni, ide u prilog levici.

Kao političku snagu koja je bliža mladima i njihovim zahtevima, Otašević izdvaja Žan-Lika Melanšona i njegovu stranku Nepokorena Francuska. Podseća i da su oni predložili amnestiju za maloletnike koji su bili obuhvaćeni sankcijama zbog učešća u protestima pre mesec dana.

Ona ukazuje i na to da protesti okupljaju različite društvene grupe – od penzionera koji tvrde da više ne mogu da sastave kraj sa krajem, do roditelja, nastavnika i učenika koji demonstriraju zbog stanja u školama. To, kako ocenjuje, pokazuje da se nezadovoljstvo zbog kupovne moći povezalo sa odbranom javnih službi.

Sa druge strane, kako kaže, krajnja desnica pokušava da pridobije deo nezadovoljnih birača, naročito u sredinama u kojima postoji osećaj da je država zapostavila velike slojeve društva, a takvo nezadovoljstvo se prepliće sa strahom od nereda.

„Rasprava o neredima od 17. oktobra dala je krajnjoj desnici prostor da u prvi plan stavi pitanje bezbednosti“, dodaje Ana Otašević.

Istovremeno, kako kaže, deo studenata i sindikata poručuje da protestuje upravo protiv mogućnosti dolaska krajnje desnice na vlast.

Još je rano govoriti o ishodu predsedničkih izbora

Otašević upozorava da je još rano govoriti o mogućem ishodu predsedničkih izbora, čiji se prvi krug održava u aprilu naredne godine.

Istraživanja, kako navodi, pokazuju i veliki broj neopredeljenih birača, kao i onih koji još nisu doneli konačnu odluku i mogu da promene izbor kandidata za koga će glasati.

Po svemu sudeći, to će biti borba za glasove između krajnje levice i krajnje desnice, dok će partije centra biti u drugom planu.

„Tako za sada izgleda, ali kampanja se tek zahuktava“, ocenjuje Ana Otašević.

Ona ističe da posebnu dinamiku predizbornoj kampanji daju mladi, pre svega srednjoškolci čiji su protesti prerasli u širi društveni pokret.

Prema njenim rečima, pobuni su se pridružile različite društvene grupe, koje su u problemima obrazovnog sistema prepoznale i sopstvene probleme, daleko šire od samog stanja u školama.

Otašević ukazuje na to da se solidarnost proširila iz predgrađa i manjih mesta na čitavu Francusku, čime je pitanje obrazovanja preraslo u širu raspravu o stanju javnih službi.

Sa druge strane, ističe, krajnja desnica pokušava da političku raspravu usmeri na migracije i bezbednost. Na tome je, kako navodi, posebno insistirala Marin Le Pen, koja odnos imigracije i bezbednosti postavlja u središte svog političkog programa.

„Sada se glavna politička borba vodi oko budžeta“, kaže Otašević.

Vlada ukazuje na visinu javnog duga i potrebu za štednjom, dok se u predizbornoj kampanji otvara pitanje ko će snositi teret tih mera. Upravo je to, prema oceni Otašević, jedno od ključnih pitanja u raspravama između predsedničkih kandidata.

Postavlja se pitanje i kakvu Francusku možemo da čekamo u narednih nekoliko meseci i da li će se ovakva situacija zadržati do proleća, odnosno do predsedničkih izbora.

„Mislim da ćemo pre gledati smenjivanje jačih i slabijih talasa protesta nego mobilizaciju istog intenziteta iz nedelje u nedelju“, ocenjuje Ana Otašević, govoreći o tome šta Francusku očekuje u narednim mesecima.

Ona ističe da zahtevi demonstranata ostaju neispunjeni i da socijalno nezadovoljstvo nije nestalo, čak i kada se broj ljudi na ulicama smanji.

„Društvo vri i samo je pitanje kada će se prolomiti novi izraz nezadovoljstva“, navodi Otašević.

Prema njenoj oceni, Francusku očekuje dug period neizvesnosti, a ishod narednih predsedničkih izbora neće uticati samo na budućnost te zemlje već i na čitavu Evropu, pa i na Srbiju.