Kada bi Donald Tramp mogao, odleteo bi u Minhen da preda Ukrajinu Vladimiru Putinu, a zatim se vratio mašući dokumentom i proglašavajući „mir u naše vreme“, nadajući se da će tako osvojiti bar drugu FIFA nagradu za mir.
Bez obzira na složene motive Nevila Čemberlena, njegov opravdani strah da bi nakon krvoprolića jednog svetskog rata mogla uslediti nova apokalipsa, kao i na njegovu pustu želju da će Hitler biti zadovoljen nakon komadanja Čehoslovačke, on nije unapred slao svog zeta i nekadašnjeg partnera u golfu i poslovnog partnera u sektoru nekretnina da sklapa tajne, naknadne dogovore s nacistima, od kojih bi korist imali njegova porodica i njegovi bliski saradnici.
Iako je istorija Čemberlena ocenila kao čoveka koji je počinio katastrofalnu političku grešku, Vinston Čerčil je u svom oproštajnom govoru pohvalio njegovu „potpunu iskrenost u skladu s njegovim shvatanjima“ i izjavio da je njegov pogrešan potez proistekao iz „plemenitih i dobronamernih pobuda ljudskog srca“.
Putin je predložio sastanak s Trampom i Sijem Đinpingom kako bi se rat u Ukrajini okončao pod ruskim uslovima, bez prisustva problematičnog ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog. Volstrit žurnal opisao je takav sastanak kao „presedan“.
Međutim, sa istorijskog stanovišta, ta tvrdnja ne bi bila tačna. Česi nisu bili prisutni u Minhenu kada je njihova zemlja predata Hitleru.
Jedan od razloga zbog kojih Tramp toliko žuri da izda Ukrajinu jeste želja da uoči izbora za Kongres na polovini predsedničkog mandata prebaci krivicu za inflaciju, izazvanu njegovim carinama i ratom s Iranom. U panici zbog naglog pada rejtinga pojačao je napade na Zelenskog, predstavljajući ga kao navodni izvor krize koju je sam Tramp izazvao.
Prikazujući Zelenskog kao negativca, Tramp po svom uobičajenom obrascu sebe predstavlja kao žrtvu. Njegova navodna politička potreba, zajedno s neiskorenjivom, patološkom potrebom za pažnjom i potvrdom, poklapa se s njegovim dugogodišnjim divljenjem Putinu – nesputanom autoritarnom lideru kakav je i sam oduvek želeo da bude, piše kolumnista Gardijana Sidni Blumental, bivši visoki savetnik Bila i Hilari Klinton.
Još od svoje prve posete Moskvi 1987. godine, Tramp je sanjao o ogromnom bogatstvu koje bi mu doneli izdašni poslovni aranžmani s Rusijom, koje bi mu Putin stavio na raspolaganje. Po povratku je platio oglase preko cele strane u vodećim američkim novinama, pozivajući SAD da prestanu da finansiraju odbranu zemalja koje su sposobne da se same brane i da prestanu da štite transport nafte kroz Persijski zaliv.
Putin, stari špijun, dobro zna šta pokreće Trampa, EU nema još puno vremena: Zašto su i SAD i Ukrajina na gubitku od poslovnih dogovora Kremlja i Bele kuće?
„Svet se smeje američkim političarima dok mi štitimo brodove koji nisu naši, koji prevoze naftu koja nam nije potrebna i koja je namenjena saveznicima koji nam neće pomoći“, pisalo je u oglasu.
Od samog početka, ideologija je bila tek maska za njegovu pohlepu, i to decenijama pre nego što je počeo da reklamira svoju kolekciju digitalnih tokena „America First Collection“.
Putin je sve vreme ostao nepromenljivi predmet njegovih težnji – jedan od retkih ljudi koje Tramp nije izdao niti pokušao da ponizi, već pred kojima je spreman da klekne.
„Zajedno“, napisao je na društvenoj mreži Kiril Dmitrijev, šef ruskog državnog fonda za nacionalno blagostanje, uz ilustraciju ruskog medveda i američkog orla koji stoje na istoj strani, spremni da se bore protiv britanskog lava i zastave Evropske unije koja je prikazana kao razbijena.
Time je 16. oktobra proslavljao ono što je video kao novu osovinu protiv zapadnih saveznika — istog dana kada je Tramp ukinuo sankcije Rusiji na osnovu zakona nazvanog po Lindziju Grejemu.
Grejem, koji je preminuo u Vašingtonu svega nekoliko sati nakon povratka iz posete Ukrajini, gde je otišao da pruži podršku toj zemlji, bio je slavljen kao Trampov najbliži prijatelj u Kongresu. Kongres je zakon usvojio ogromnom većinom, u retkom trenutku jedinstva demokrata i republikanaca.
Grejemovu sestru, Darlin Grejem Nordon, koju je Tramp nametnuo guverneru Južne Karoline kao naslednicu preminulog senatora, istakli su kao glavnu pokroviteljku zakona, dajući tako neiskusnoj senatorki politički kredibilitet. Tokom debate u okviru republikanskih predizbora izjavila je: „Nacionalna bezbednost nije moja oblast.“
Kada je Tramp odbacio Grejemov zakon, ne potrudivši se čak ni da se konsultuje s njom, preostalo joj je samo da iznese nemoćan protest. Time je postala ranjiva u neočekivano neizvesnoj izbornoj trci. Njeni izgledi i dostojanstvo postali su kolateralna šteta Trampovih postupaka.
Tramp je žestoko optuživao Zelenskog da navodno produžava rat, nazivao ga „čovekom s kojim nije dobro sarađivati“, a ukrajinske napade dronovima na ruske rafinerije nafte opisao kao „sramotu“, dodajući da oni „prokleto dobro moraju da prestanu“. Takođe je izjavio da je Ukrajini potreban „novi lider koji može da postigne dogovor“.
Nakon telefonskog razgovora s Putinom, koji je trajao sat i po, na Putinov 74. rođendan, Tramp je objavio povoljan dogovor o isporuci 300.000 metričkih tona dizela iz Rusije. Prema rečima Putinovog pomoćnika Jurija Ušakova, razgovor je bio toliko srdačan da nijedan od njih dvojice nije želeo prvi da spusti slušalicu.
U novembru je usledila najava dodatnih isporuka od 500.000 tona, a zatim još milion tona. Zbog tog dogovora Tramp je ukinuo sankcije Rusiji.
Ovaj potez donosi Putinu gotov novac za nastavak funkcionisanja njegove ratne mašinerije dok će dizel statistički zanemarljivo uticati na cene na američkom tržištu. SAD potroše 300.000 tona dizela za svega 14 sati.
Zelenski je ovo nazvao „poklonom Putinu za rođendan“. Trampovom transakcijom američkim potrošačima koji se bore sa rastućim troškovima života nije se moglo značajno pomoći, ali se zato praktično pomoglo održavanju Putinove agresije.
Nakon Trampovog poklona usledilo je iznenadno ograničavanje ukrajinskog pristupa mreži Staršild, kojom Ilon Mask upravlja za potrebe Pentagona, a koja je od presudnog značaja za odbranu Ukrajine.
Tokom nedelju dana odvijala se situacija nalik komičnom skeču Abota i Kostela „Ko je na prvoj bazi?“: Mask je krivicu prebacivao na Pentagon dok je Tramp tvrdio da nije bio upućen u dešavanja. „Nisam to bio ja, a ne mislim ni da je to bio Ilon“, izjavio je.
Komunikacije na ukrajinskim linijama fronta odmah su oslabile. Prekid veze neposredno je prethodio talasima ruskih raketnih napada koji su uništili deo energetske infrastrukture i ostavili 600.000 Ukrajinaca bez struje. Tek postepeno, nakon ogorčenih reakcija evropskih zemalja i Kongresa, komunikacija je uglavnom, ali ne i u potpunosti, obnovljena.
Mask, čije poslovanje zavisi od saveznih državnih ugovora, najveći je pojedinačni donator republikanskih kampanja za izbore na polovini predsedničkog mandata. Do sada je potrošio 366 miliona dolara, što premašuje 276 miliona dolara koliko je izdvojio za Trampov izbor 2024. godine.
Dogovor o dizelu pokazao se kao uspešan manevar u okviru šire Putinove strategije – korišćenje ruskih energetskih resursa kao mamca za Trampa, kako bi se okončala američka podrška Ukrajini.
Početkom septembra Putin je Trampovim izaslanicima Džaredu Kušneru i Stivu Vitkofu, koji su vođeni sopstvenim interesima, predstavio ogromnu međunarodnu imovinu kompanije Lukoil, druge najveće ruske naftne kompanije. Za realizaciju tog posla bilo je potrebno izuzeće od strane Ministarstva finansija SAD, čime su se otvorila vrata čitavom nizu mogućih tajnih sporazuma.
Prema pisanju Njujork tajmsa, značajan deo vlasničkog udela trebalo bi da pripadne kraljevskoj porodici Abu Dabija i katarskoj braći Al Hajat. Katarski investitori istovremeno su poslovni partneri Kušnera u njegovom luksuznom projektu izgradnje nekretnina u Albaniji, koji je izazvao narodni ustanak nazvan „revolucija flamingosa“.
Još jedan partner u konzorcijumu Lukoila jeste Tod Boeli, izvršni direktor holding kompanije Eldridž indastris i suvlasnik bejzbolskog kluba Los Anđeles Dodžers i košarkaškog kluba Los Anđeles Lejkers. On je donirao dva miliona dolara Trampovom političkom komitetu MAGA Inc.
Pregovarač na ruskoj strani Kiril Dmitrijev upravo je onaj koji je s oduševljenjem objavio poruku: „Zajedno“.
Međutim, dogovor o Lukoilu teško da je jedini posao koji se očigledno priprema. Tramp je postavio temelje za čitav niz poslovnih prilika koje bi se otvorile nakon ukidanja sankcija.
„U poverljivom izveštaju koji je sastavila jedna evropska obaveštajna služba navodi se da su Tramp i ljudi iz njegovog okruženja razgovarali o nekoliko mogućih poslovnih ugovora u Rusiji“, napisao je Dekster Filkins u časopisu Njujorker.
U dokumentu je opisano deset poslovnih poduhvata koji bi usledili nakon „mirovnog sporazuma“ — odnosno, nakon što bi Ukrajina bila primorana da se preda pod ruskim uslovima.
U svetlu ove ruske strategije postaju jasniji brojni postupci Trampa i njegove porodice, veliki i mali – od pregovora Kušnera, Vitkofa i Dmitrijeva do svadbene proslave Donalda Trampa Mlađeg na Bahamima, koju je delimično finansirao Umar Kremljov, Putinov poslušnik i čelnik Međunarodne bokserske asocijacije, kojoj je zabranjeno učešće na Olimpijskim igrama.
Prema pisanju ProPublice, na intimnoj svadbenoj proslavi bilo je prisutno „veliko“ društvo Rusa, ali njihov identitet i dalje nije poznat. Kušner je takođe prisustvovao proslavi.
Fiona Hil, koja je tokom Trampovog prvog mandata obavljala funkciju direktorke za ruska pitanja u Savetu za nacionalnu bezbednost, opisala je Trampa kao čoveka koji je bio potpuno opčinjen svojim odnosom s Putinom. Zavideo mu je jer ga je doživljavao kao „najvećeg opasnog momka“, čoveka koji nikome ne polaže račune. Hil je primetila da je Trampova patetična potreba da bude viđen kao ravnopravan autokrati omogućavala Putinu da manipuliše njime s neverovatnom lakoćom.
Na samitu u Helsinkiju 2018. godine, Hil je bila užasnuta kada je Tramp odbacio nalaze američkih obaveštajnih službi da se Rusija mešala u predsedničke izbore 2016. godine u njegovu korist i priklonio se Putinu izjavivši: „Predsednik Putin kaže da to nije Rusija. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg bi to bila.“
Hil je pomislila da bi mogla da odglumi hitan medicinski slučaj ili aktivira protivpožarni alarm kako bi sprečila Trampa da ponizi i sebe, i Sjedinjene Države.
Ali to se događalo tokom njegovog prvog mandata, pre nego što je Tramp shvatio kako da iskoristi predsedničku funkciju, uz zvanični imunitet koji mu je dodelio Vrhovni sud, kako bi izgradio sopstvenu kleptokratsku državu i ostvario svoju najveću ambiciju – da dostigne uzvišeni status bezakonja kakav uživa Putin.
Trampov pokušaj da postane punopravni poslovni partner Rusije čini njegovu balsku dvoranu, koju finansiraju zainteresovane strane u zamenu za političke usluge, tek beznačajnom sitnicom.
Među bezbrojnim Trampovim zloupotrebama nalazi se i to što je potčinio Ministarstvo pravde svojim nastojanjima da sprovede osvetnički lov na navodne učesnike „velike zavere“ – svoje neprijatelje iz takozvane „duboke države“, koje optužuje da su izveli „prevaru s Rusijom“.
Reč je o onim zvaničnicima zaduženim za nacionalnu bezbednost koji su iznosili činjenično utemeljene tvrdnje da se Rusija mešala u izbore 2016. godine kako bi pomogla Trampu da pobedi.
Početkom oktobra, međutim, ključni čovek imenovan da vodi ovu operaciju, iskusni vašingtonski advokat duboko uključen u desničarske političke inicijative Džo diĐenova podneo je ostavku. Prema pisanju Volstrit žurnala, učinio je to „uz obrazloženje da su visoki zvaničnici Ministarstva vršili pritisak na tim da pokrene krivične postupke pre nego što budu spremni“.
„Američko podilaženje ruskom krvniku“: Sagovornici Danasa analiziraju to što je Trampov izaslanik nazvao Putina „humanitarcem“
Danas, posmatrajući Trampove odnose s Putinom, niko ga ne optužuje za „tajni dosluh“. Ništa se ne odvija u tajnosti. Tramp otvoreno i bez ustručavanja obznanjuje svoju nameru da uspostavi partnerstvo s Rusijom i postane Putinov ravnopravan partner.
„Rusija je, iskreno govoreći, bila sasvim korektna u vezi s Ukrajinom. Nisu mnogo toga radili“, izjavio je.
Nakon što je Rusija oslobodila američkog nastavnika, koji je četiri godine bio u zatvoru zbog optužbi koje je američki Stejt department označio kao lažne, Vitkof je pohvalio Putina rečima: „Vi ste humanista.“
Oslobođeni nastavnik poslužio je kao ljudski simbol Putinove zahvalnosti Trampu.
Zelenski je u emisiji Meet the Press televizije NBC izjavio da bi, ukoliko Tramp „stane na stranu Rusije“, to bila „istorijska greška i velika tragedija“.
Dmitrijev je na društvenoj mreži objavio Trampovu izjavu: „Mnogo smo dali Ukrajini. Oni nama nisu dali ništa.“
Dmitrijev je uz to dodao svoj komentar: „Stvari su sada jasne.“
Niko se, gledajući unazad, neće osvrtati na Trampa i veličati ga zbog njegovih „plemenitih i dobronamernih pobuda ljudskog srca“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Izvor: Danas



