Kamen temeljac postavio je tadašnji kralj Srbije Petar I Karađorđević 1907. godine. Ova adresa vezuje se za lokaciju Batal-džamije koja se tu nalazila od 16. veka i koju su Turci koristili radi okupljanja tokom Prvog srpskog ustanka. Miloš Obrenović pročitao je Hatišerif 30. novembra 1830. godine na Velikoj narodnoj skupštini u blizini današnje zgrade Skupštine.
Arhitekta Doma Narodne skupštine Jovan Ilkić nikada nije dočekao da vidi svoj projekat realizovan. Naime, Ilkić je preminuo 1917. godine, dok je izgradnja završena 18. oktobra 1936. godine. Nakon Ilkićeve smrti, rad na izgradnji nastavlja njegov sin Pavle. Nacrt koji nikad nije realizovan iz 1892. projektovao je poznati arhitekta Konstantin Jovanović čija je najznačajnija tvorevina zgrada Narodne banke Srbije. Prema mnogim navodima, Ilkićev projekat umnogome liči na Jovanovićev.
Narodna skupština je u ovom zdanju zasedala nekoliko godina, sve do Drugog svetskog rata kada je tamo postavljeno sedište nemačkog okupacionog Vojnoupravnog komandanta u Srbiji, a u prvoj polovini 1942. godine zgrada Narodne skupštine predata je predsedništvu vlade Milana Nedića.
Nakon rata je u ovom zdanju održano Treće zasedanje AVNOJ-a i tu je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija.
Do 2006. godine kada je zgrada ponovo postala Dom Narodne skupštine Srbije, od 1945. u njoj su zasedali parlamenti jugoslovenskih uređenja: Federativna Narodna Republika Jugoslavije, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavije, Savezna Republike Jugoslavije i Državna zajednica Srbijei Crne Gore.
Prema originalnom nacrtu, Skupština je bila opasana dekorativnom ogradom od kovanog gvožđa. Kako piše na zvaničnom sajtu Narodne skupštine, ograda je uklonjena 1958. godine usled verovanja tadašnje vlasti da ograda simbolički odvaja vlast od naroda, a njeni delovi iskorišćeni su za ukrašavanje vile „Biljana“ na Ohridu i Belog dvora.
Enterijer Narodne skupštine sačinjen je od Velike i Male sale, Centralnog hola, četiri odborske sale, Biblioteke, kabineta zvaničnika i Diplomatskog salona.
Ispred glavnog ulaza u zgradu postavljene su 1939. dve skulpturalne kompozicije vajara Tome Rosandića „Igrali se konji vrani.“
Izmene unutar Velike sale dogodile su se pred samit nesvrstanih 1961, a zdanje je 2009. godine rekonstruisano i vraćen mu je izgled koji je imao kada je izgrađen.
Zgrada Skupštine kao simbol političke borbe
Iako je narod protestovao ispred Skupštine tokom demonstracija devedesetih godina, prvi zvanični ’upad’ u zgradu Narodne skupštine bio je 5. oktobra 2000. godine kada je obeležen pad režima Slobodana Miloševića.
Nakon masovnih protesta 2020. godine mnogi građani su se okupili ispred Narodne skupštine, a mali borj njih ušao je hol Skupštine nakon čega su iz njega izbačeni.
Nakon pobede liste „Studentska lista-Studenti pobeđuju“ na vanrednim parlamentarnim izborima građani su se okupili na Slaviji, ali i ispred zgrade Narodne skupštine kako bi proslavili pobedu.
Tokom prethodne godine njima nije bio omogućen prilaz Skupštini kada je neposredno ispred Predsedništva postavljeno šatorsko naselje 6. marta 2025. godine. Sve do proglašenja pobede građani nisu mogli da pristupe Pionirskom parku, a ograde koje su postavljene oko Skupštine sklonjene su u januaru ove godine.
M.P.



